dnevnik srpskog samoubice

Bez ljubavi sam ništa

— Autor srpskisamoubica @ 18:27
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4

Ustao po mraku, u 16,30. Hteo da se ubijem, ali nemam više viskija, popio sam ga sinoć. Ima neka rakija, ali ne bih da se ubijem rakijom.

 

Zato sam morao da uđem u novi dan. Ima jedna dobra stvar u mom životu i ona se zove Dijana. Ali Dijana ima svog ljubavnika Spensera, i ja joj nisam bitan. A Spenser radi za plave anđele, a ja imam samo dva jaja, i oba su mi slomili u petak...

 

Ne znam šta da radim danas. Nema više ništa.

 

Padam i ja sve više u zimski san. Za doček ću zaspati zauvek, sem ako mi se možda Irina ne javi... Ali neće kurva, znam je dobro...

 

Ne vidim dobro u mraku, upaliću TV.

 

.Jebena zima, nema svetlosti. Ne mogu da budem srećan zimi. Ne mogu nikad da budem srećan, ali zimi pogotovu. Zato sam se prepustio slatkoj crnoj depresiji... Demoni su došli da mi jedu dušu i ja sam ih pustio. Možda mi sutra bude bolje...Mada, čisto sumnjam.

 

19,00

 

Bez ljubavi sam ništa. Tako sam ja već dugo vremena, i ume to da boli, ponekad jaučem, često sam strpljiv. Božija Promisao je nešto u šta ne treba sumnjati. Ako Bog postoji, ako ne, ondak ne znam.

 

21,00

 

Teški dani. Tužna mladost. Ptotraćene godine.

 

Ipak, čvrstina i odlučnost. Nepokoravanje tuđoj volji. Osvojena i preterana sloboda... Dani sreće, svi oni dani koje sam prespavao.

 

Đavo u televiziji. Ali moram da ga upalim, nema drugog svetla...


Powered by blog.rs