dnevnik srpskog samoubice

Lep dan u paklu Belog grada

— Autor srpskisamoubica @ 21:40

Samo još jedan dan u paklu ledenog doba Beograda. Neverovatna je količina informacija kojima se  truju moji sugrađani. Da sam gadljiv povraćalo bi mi se. Svi mediji rade za istog gazdu, a oni gaje iluzije o demokratiji, slobodnoj štampi i ostalim glupostima koje EU servira kao ideale. Neću o politici. To je klizav teren, a danas sam već pao na ledu.

Uglavnom, ta nedelja uveče je kraj civilizacije za mene, barem u ovakvom gradu. Svako ima svoju seriju, svoj show i svi su se udobno smestili u programe koji su im drugi smestili da su zaboravili na same sebe. Ja imam svoj šou i odigrava se u mojoj glavi i zato sam usamljen u danima kao što je ovaj.

Ili možda ja ne živim u paklu Belog grada? Možda ja samo živim svoj film i scenario, za razliku od većine koja prihvata sve što mali televizijski prijemnici mogu da im ponude. Priznajem da sam i ja bio težak zavisnik televizijskog programa. Ali sam onda rešio da prošetam. Izgubio sam program koji su mi smislili vladari Vavilona i našao sebe.

Eto, to je moj raj.


Kraj jedne ljubavne priče

— Autor srpskisamoubica @ 05:15

Toga leta Gospodnjeg 2008. završila se jedna velika ljubavna priča. Svi anđeli bili su tamo i plakali zbog njih dvoje.

Ona je rekla: ''Volim te najviše na svetu.''

On je rekao: ''Volim te najviše na svetu.''

Zagrlili su se i rastali. Nije bilo šta više da se kaže. On se okrenuo i otišao. Ona je ostala u bolu.

On nije mogao da izdrži. Rekao je: ''Još jedan put za kraj. Dozvoli mi da dođem još jednom''

Ona nije mogla da izdrži. Rekla je: ''Dođi''

Bili su zajedno u Poslednjoj noći na zemlji. Celo je Nebo slavilo. Anđeli su opet vodili ljubav. Njih dvoje su samo bili tamo, ali njihova tela su već bila daleko. On je morao da se vrati Putu Samuraja, a ona svom Domu anđela. 

Došlo je to poslednje jutro na Zemlji. On je znao da će se vratiti, ona je verovala da je svemu kraj. Bili su srećni i bilo je Sunce i bilo je leto. Njihova omiljena igra je bila pri kraju. Zajedno su jeli i pili i gledali film ''Mali svet''. Taj mali svet bio je Srbija.

''Neću moći bez tebe''-rekla je ona.

''Uvek ćemo biti zajedno''-rekao je on.

Autobus pun samuraja je došao i odveo ga. Samuraji su otišli u rat za ''Našu stvar''. Svi su poginuli. Žrtvovali su svoja tela za ideale. Ona je ostala u suzama. Njene suze oprale su zemlju Srbiju. On se nikad nije vratio, ali se i dalje moli za nju.

Vratiće se jednog dana. Zato što ni jedna ljubavna priča nema kraj. Samo filmovi u Hollywoodu imaju ''the end''. Cigani imaju svoj raj. Tamo idu svi ljubavnici. Tamo su sada njih dvoje.

Došla je i jesen. Hladni vetrovi su počeli da duvaju i on je čuo njen zov. Gospodar mu je dozvolio da dođe kod nje. Vuk dlaku menja, ali ne i ćud. Ipak nije bilo sreće.

Zima 2009. Ledeno doba je okovalo planetu Zemlju. Samo je vatra gorela u njihovim srcima. Anđeo je rekao:''Spojiću ih na razgovor''. Niko ne zna kada i kako ali Clevland Cavaliers su pomogli da se oni porazgovaraju. Smejali su se. Celo Nebo se smejalo. Vatrometi su obeležili dolazak Kineske nove godine. Operater koji je Sanjao da ih je spojio se samo nasmejao. Bitno je bilo da su oboje živi. Vole se, tako pričaju Anđeli sada.

Niko ne zna ko je Samuraj, a ko je Ciganka. Znaju da su negde u centralnoj Srbiji. Ciganka gori iznutra a isto tako i Samuraj. Ali Samuraj nosi plamene mačeve i pije vatrenu vodu. Puši puno cigareta. 

Kada je došlo proleće 2009. zvezde su se smejale.

 


Hapiness, right here, right now

— Autor srpskisamoubica @ 15:06

Indeed, if you live in Serbia, you have no practical reason to be happy. So, why am I happy today?

I spoke with her. I spoke with my ex wife. Suddenly, world seems like a perfect place to live in. I know that we cannot be together, but we live in the same universe and that leaves hope.

Hope is good thing. Maybe the best of all things. And, no good thing ever dies. Amin


Moon shine

— Autor srpskisamoubica @ 01:35

Niko ne zna šta to sija...

Eto, 30.01.2010... Cela Evropa u mraku ali sija neko sa Crne Burme... ko zna odakle neka svedoči.

Mi, Srbi, mali narod, ali voćka čudnovata. Hteo NATO da nas ujede, hteo EU da nas ujede, hteo USA da nas ujede... i mi rekli... grizite sile zemaljske.

Eto, živi smo, posle i999 godina patnje. Čudo se desilo, ali živi smo.

Zato je Janosh de Serbie večeras srećan. Živi smo, braćo i sestre, eto zato sam ja srećan. 


Irine is perfect

— Autor srpskisamoubica @ 23:35

I have been traveling a lot, and I could not find my wife, but it was her, she-devil, Irine, now, I confess, I still love her, but she never loved me.

My wildest dream, it was her, Irine, I still love her, no matter what...

I will never let her go, she will never let me go...

all the drugs and alchohol and gambling and cigaterettes will never be as good as Irine...

And all the cigarettes we smoke while dr. Zoran Djindjic was alive, while dream of Serbia in EU existed.

Exit 2002-two hearts in one Janosh de Serbie and Irine and all the angels, heaven and hell, I confess, I loved her more than anything and Roni Size asked: ''Serbia, are you ready for the fucking future?''

I was not ready, and so was not she. We were ready for 8 years of dreaming. We were wating for Exit 2010.

And now, it's too late. We are too old, and Serbia is too old. We were ready for dreams.

My dream is Serbia in EU. But now it's too late. Serbia will always stay part of Ottoman Empire, and we will say: NO!!! No, EU, we do not want EU here, we are the Serbs, and we shall always stay free slaves!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


Savršen dan

— Autor srpskisamoubica @ 23:05

Nahranio sam životinje u parku i sada je savršen dan...

Tu je stari dobri žuti prašak kao i Lou Reed i ja, taj trip...

Sve sam regulisao, većeras L.A.Lakers idu da sjebu Philadelhiju i Kobe Brayant ima da saplete ovog Allena Iversona i tako to.

Kocka, alkohol, bukowksi i ja.

Mnogo reći za jedno veće, zato što Crna Burma ne spava nego stondira...

 

 


Moj put

— Autor srpskisamoubica @ 21:01

Da li ima nekakve veze to što me je pre godinu dana ostavila moja prva žena? Ona zna kako se zovem i ja znam da nikad nije bila moja, ali je naša bila ljubav. Naša je bila kolekcija na FB-Once upon the time. BOL ne prolazi, ali srce se čisti kroz suze i Cigani čekaju svoj Đurđevdan i tamo negde daleko u budućnosti, ono što je nekad bilo nemoguće, izgledaće moguće.

Ljubav je slepa, kao i pravda kao i bLog, kao i svaki Zen ratnik. Ko razume, znaće, Kata je na toplom i ja sam, i to je za sada jedino bitno.

Tako je govorio Janosh de Serbi kada nije lagao.

Večeras će košarkaši NBA lige zameniti BOL u srcu, onaj koji se zove Fur Kayah, baš kao što je nekad moj drugar Beetoven svirao Fur Elise...

Nekad Beetoven, danas Janosh.


Ko ima sreće u kocki...

— Autor srpskisamoubica @ 20:39

... taj nema sreće u ljubavi...

Koje sranje, ja da vam kažem. Od kako se kockam imam sreće u svemu. Normalno kad se kockam na prave klubove, NBA. Znam koji klubovi dobro igraju, prošao sam Ameriku uzduž i popreko.

Tako da prijatelji moji, samo se vi kockajte, neka vam žene kvocaju, kad nemaju šta da rade, normalno da blebeću. Za večeras se razmišljam izeđu Lejkersa i Hjustona, kaže BEOGRADSKA VEŠTICA da će biti Hjuston, ali ja ne verujem ni jednoj ženi, a kamoli ovoj vestici iz ČAJđinice.

Nemam pojma, alkohol, fine pljuge i NBA klubovi su tu, biće ovo uspešan vikend...


Čuva bLog Srbina svog, drugi deo

— Autor srpskisamoubica @ 22:53

26012010

DAnas sam bio u kafiću ''Kuća čaja''. Jedan tip se kačio sa mnom. Ja mu ništa nisam uradio.

Ondak je nastavio da se kurči. Ondak sam morao da mu slomim oba jaja. 

A nisam hteo... Hteo sam samo jedno...

PS Police interogator: So, where is he now, that guy that was messing with mr. Janosh de Serbi?

JDS:I don't know. He is probably sleeping with Danube fishes.


Promocija knjige 15.02.2010.

— Autor srpskisamoubica @ 10:54

Dva meseca posle dana Svetog Cara Uroša, dakle 15.02.2010. desiće se promocija prve knjige Janoša de Selbija. O mestu ćete biti naknadno obavešteni.

Svako ko je zaiteresovan da prisustvuje ovoj promociji neka se prijavi na Fejsbuk grupu P.Z.Belgrade Foundation, zato što će sva dalja obaveštenja ići isključivo preko te grupe.

Ovaj blog neće postojati još dugo...


Prestao sam da jurim kurve, da se drogiram i opijam

— Autor srpskisamoubica @ 06:36

Počeo sam da se kockam.

I odmah sam pogodio. Gubitnika. I kladio se na njega. Večiti gubitnik. Ah, kakva mladost...

Sad sam tužan. Nemam više kurvi, droge, alkohola, a ni love.

Spreman sa da se roknem. Al' sad više nemam ni alkohol ni lekove, potrošio sam sa Ismetajomoh. Kakav početak radne nedelje. Ko ga jebe, i onako sam u paklu.


Nastavak romana ''Dnevnik srpskog samoubice'' se zove ''Kuća čaja''

— Autor srpskisamoubica @ 19:26
Za prvih nekoliko redova posetite moj kroacijski blog...

Ljubav u Srebrenici?

— Autor srpskisamoubica @ 12:41
Opet sam sa vama, blog opstaje uprkos pritiscima otimača. Pročitajte o mojoj novoj ljubavi na http://urobor.bloger.hr/

Život je ipak lep

— Autor srpskisamoubica @ 00:13

Eto, priznajem, život je lep. Ljudski život je najlepši u svemiru. Zato sam došao među vas Zemaljce da ga malo probam.

Jebo te, baš je lep ovaj svet. Na primer, večeras... Stvarno nemam razloga da budem srećan... Zaljubio sam se u tu jednu Muslimanku, zove se Ismetjah ali ona je previše lepa za mene, i znate već kako nastaju sladunjavi ljubavni romani... No, ja se nisam bacio u krevet i plač, nego sam rešio da vam sve ispričam na...


http://urobor.bloger.hr/

 


Od svih godišnjih doba najviše volim zimu...

— Autor srpskisamoubica @ 22:44

Zašto?

Zato što svi Balkonci spavaju i ondak mogu da se krećem pored njih a oni me ne vide. Ja ne želim slavu i popularnost, vremenom će te shvatiti da mi je to najmanje bitno.

Ja sam ovde zbog vas, zbog vašeg mira. No, to nije bitno za sada...

Volim zimu zato što se uvučem u svoju pećinu upalim Sobranie, uključim jazz i pijem skupa vina. Posle toga sam švorc, ali ja kada odem sa ovoga sveta znaću da sam živeo i svoj život poklonio Majci Prirodi. Majka priroda i Otac Bog me podučavaju a ja ih slušam. Nekada sam slušao oca satanu, on mi je govorio da ubijam svoje telo sa drogama i govorio mi da jedem meso drugih ljudi i životinja. Sada sam na pravom putu. Pijem krv Gospoda koji je razapet zbog naših grehova i pušim cigarete koju su umotali braća Rusi. Slušam crnce zato što samo oni znaju šta je tuga ili vam blues. A jazz znaju i neki belci, ali su retki.

Eto zato volim zimu.

Za moje dalje tekstove pogledajte
http://urobor.bloger.hr/ 


1 2 3  Sledeći»

Powered by blog.rs