Bankrot
Sad sam i zvanično nelikvidan. Ili vam švorc. Ili vam nemam ni cvonjka. Moji roditelji ne mogu da mi pomognu, njima je Tito obezbedio sve, meni Sloba obećao ''nebesku Srbiju'' i ja evo živim na b(l)ogu...
Moj stari dobri drugar Nikola Tesla kaže: ''Meni ne treba pomoć. Čim teže, tim bolje. Najbolje radim u borbi.'' Tesla i ja, prijatelji još od detinjstva, iz istog sela, iz Like, u današnjoj Hrvatskoj...
Dakle, nemam para da si platim ni kafu kod Trnove Ružice, ali nije me sramota, neću da radim za novac, zato što nisu ni moji roditelji u mojim godinama, nego su ladili jaja na faksu. Ja nemam para za faks, ali mi se baš lade jaja, zato što su vrela... Hot balls.
Sada mi je čak i lakše, imam izgovor da se povučem u sebe i sopstveni svet i ništa ne radim. Biću sam svoj b(l)og... A ako vas još zanima ovo što ja pišem vi ste, prijatelji moji, skroz ludi. Ili sam ja lud. Ili su svi Srbi ludi... Nije ni bitno.
Opet sam sam
i tako svaki dan.
Laku noć Srbijo...