dnevnik srpskog samoubice

Sutra ne umire nikad

— Autor srpskisamoubica @ 12:51

14.03.2001.

Razmišljao sam o Ružici, Otići ću da je vidim. Ona je ljubav moga života. Skupiću hrabrost. Ja sam muškarac. Ja sam čovek. Sutra idem kod nje.

Sigurno. 

Mada... Šta ako opet neki ćelavi tip bude sa njom. Ne volim ćelave tipove. U vreme moje mladosti oni su se zvali dizelaši. Ne znam kako ih sada zovu...


Beznađe

— Autor srpskisamoubica @ 12:38

15.02.2001.

14,25

Beznađe. Ne mogu više. Majka me je kritikovala i rekla mi je da se čak i moja prabaka više kreće od mene. Rekao sam joj da nema gde da se ide. Vikala je na mene, ali me je to malo zanimalo. Nema Nade. Nema ljubavi. Samoubistvo bi sve rešilo.

Ili da me Ružica zavoli. Otići ću kod nje sutra.

17,15

Zvala me sestra iz Nemačke. Pita me kako sam. Ja joj kažem:

''Sjajno. Nama je ovde divno, nemamo hleb i mleko, ali imamo dušu. Kako je tebi?''

Kaže seja:

''Nama loše. Mislim, imamo to, hleb i mleko, ali ovi Nemci nemaju dušu...''

Ona živi u EU, a ja u kurcu.

23,45

Odustao sam od Ružice. Previše je lepa za mene. Mislim da ne bih izdržao sa njom. Bilo bi me sramota da me neko vidi sa njom. Svi bi rekli kako je ona lepa a ja ružan. 

Zašto je to tako?

Popiću rakiju da se smirim.

00,35

Sad sam miran... Slatka rakija je zagrejala moje hladne krvne sudove. Mogao bih i jedan bromazepan da roknem.

01,45

Sada mi je toplo i lepo. Ne treba mi Ružica.

 


Brijanje

— Autor srpskisamoubica @ 12:32

03.02.2001.

Ustao, obrijao se, sredio i otišao kod Ružice.

U kafiću bila gužva. Nisam mogao da joj priđem. 

Neki ćelavi majmun pričao sa njom. Odustao sam od svega. Bolje da se ubijem. Moj život je horor. I vreme je da se završi.

Kući sam gledao TV.

Ovaj tip iz grupe R.E.M. pričao kako je život lep. Ništa mu nisam verovao. Nisam ja budala. Znam da je život patnja. Buda je tako rekao. A valjda i Isus. Ne znam šta je Muhamed pričao. Mojsije je rekao da ne kradem, a ja sam maznuo juče knjigu iz knjižare. Eto zato sam proklet.


Srpska krv hrani planetu Zemlju

— Autor srpskisamoubica @ 12:24

29.01.2001.

Dani tuge. Dani melanholije. Volim je. Ružicu volim. A ona mene ne. Ona je lepa, a ja ružan.

Kažu da će uskoro smak sveta. Mene baš briga, pravo da vam kažem prijatelji. Boli me ondaK.

Ona me ne voli.

Možda bih mogao da se ubijem. Recimo da skočim sa terase. Let u prazno, let u nirvanu. Ili ne. Neki zemaljski anđeli su mi rekli da sam im potreban ovde na Zemlji. Zemlja treba da se hrani pšenicom a ne krvlju Srba. Ali je ova srpska zemlja navikla da se hrani krvlju svojih potomaka.

Mogao bih da odem kod Ružice i da joj kažem da je volim.

Sutra ću to. 


Nula i ništa

— Autor srpskisamoubica @ 12:20

25.01.2001.

Ja sam ništa. Ti si nula. Čitam knjige po ceo dan, ali mi one ne govore mnogo. Ne govore mi ništa o ljubavi.

A volim samo nju. Ružicu. Napisao bih joj pismo. Ali šta ako joj se ne dopadne.

Sedam i počinjem: 

''Draga Ružice. Ja te volim.''

Nisam umeo dalje. Otišao sam na terasu i zapalio pismo. Duvala je košava sa Dunava.

 


Anestezija

— Autor srpskisamoubica @ 12:13

12,13

Popio sam pet rakija i sada mi manje smetaju ovi što buše. Mislim da ću uzeti još jednu.

12,15

Sad sam spreman za novi dan.

U mom životu se ne dešava ništa. Ja sam virgo intacta. Sanjam taj dan kada ću ustati iz kreveta i reći: ''Sada više nisam virgo''.

Ali to se nikada neće desiti. Ne meni. Zasigurno ne meni.

Ja sam ružan čovek.


Powered by blog.rs