Sloboda ili smrt
Sedeo sam tako danas na jednoj poljani u sred Beograda, na jednom kamenu i pušio cigaretu. Gledao sam ka nebu i video sve te ptice iznad mene kako svečano i lepršavo krivudaju tamo gore. Nije bilo ništa spektakularno u tom prizoru ali je ipak bio čudesan na neki način.
Pomislio na sve te jadne ljude koje nikada neće videti svu tu slobodu kojom ja živim, a koja je tu na dohvat ruke. Većina ljudi je pojedena od mašinerije koja je spremna za njih. Prvo guranje za dobre ocene u osnovnoj školi pa onda, kao, dobra srednja škola, onda počinje laktanje za fakultet. E onda samo razmišljaju kako da daju ispite i ''eh kada završim fakultet''. Onda im se i ta želja ispuni i onda traje duža ili kraća zabrinutost da li će naći dobar posao. Onda kao odahnu kad nađu posao i rade nešto što misle da ima smisla a sistem je napravljen da melje i ubija sve samo da bi nekolicina na vrhu imala za sanjani život. Dok dođu do penzije i ''zasluženog odmora'', dok počnu da shvataju da su uhvaćeni u mašinu kao i svi drugi, sistem je već iscedio svaki komadić smisla iz njih.
Kada pomislim koliko je takvih ljudi onda me ne čudi što biju svoju decu, što ne govore sa roditeljima, što skaču sa mostova, što idu na utakmice da bi nekoga ubili, što glasaju za naciste, što gledaju telvizijski program koji je napravljen za mentalno retardirane ljude itd. Progutali su udicu koja im je spremljena i čvrsto su zagrizl!!!
Ni jednog trenutka nisu pomisli da od života mogu da dobiju mnogo više od života! Bukovski je to lepo objasnio: ''... kada smrt konačno dođe, neće imati ništa da uzme''. Da, verovatno proćerdaju i poslednji atom duše svojim glupim navikama...
Zaista, kakve li oni užasne živote vode?
Pomislio na sve te jadne ljude koje nikada neće videti svu tu slobodu kojom ja živim, a koja je tu na dohvat ruke. Većina ljudi je pojedena od mašinerije koja je spremna za njih. Prvo guranje za dobre ocene u osnovnoj školi pa onda, kao, dobra srednja škola, onda počinje laktanje za fakultet. E onda samo razmišljaju kako da daju ispite i ''eh kada završim fakultet''. Onda im se i ta želja ispuni i onda traje duža ili kraća zabrinutost da li će naći dobar posao. Onda kao odahnu kad nađu posao i rade nešto što misle da ima smisla a sistem je napravljen da melje i ubija sve samo da bi nekolicina na vrhu imala za sanjani život. Dok dođu do penzije i ''zasluženog odmora'', dok počnu da shvataju da su uhvaćeni u mašinu kao i svi drugi, sistem je već iscedio svaki komadić smisla iz njih.
Kada pomislim koliko je takvih ljudi onda me ne čudi što biju svoju decu, što ne govore sa roditeljima, što skaču sa mostova, što idu na utakmice da bi nekoga ubili, što glasaju za naciste, što gledaju telvizijski program koji je napravljen za mentalno retardirane ljude itd. Progutali su udicu koja im je spremljena i čvrsto su zagrizl!!!
Ni jednog trenutka nisu pomisli da od života mogu da dobiju mnogo više od života! Bukovski je to lepo objasnio: ''... kada smrt konačno dođe, neće imati ništa da uzme''. Da, verovatno proćerdaju i poslednji atom duše svojim glupim navikama...
Zaista, kakve li oni užasne živote vode?
6 Komentari |
0 Trekbekovi
I ja sam robot...bez emocija,bez duše,jer sistem mi je oduzeo sve.Ubačen mi je SISTEMSKI PROGRAM umesto duše.Više ništa ne znam,a što bi trebalo da znam sistem će mi uploadovati.
xexexexexe..tragikomedija i užas
Autor srbijanac — 20 Nov 2010, 20:29
Zaboravio si da dodaš da seku mačiće i kučiće, ili ih tuku, ili zazidavaju, ili bacaju u vodu :)
Autor Nema mleka — 21 Nov 2010, 02:57
To je nazalost cinjenicno stanje drustva u kome zivimo,sve se svede na skolovanje da bi smo imali od cega da zivimo a onda i kad se zavrse fakulteti vecina ceka na birou, deo radi poslove koji nemaju veze sa onim sto su zavrslili, samo mala kolicina srecnika radi ono sto voli.Ali cak ni oni ne mogu da se opuste da na trenutak zastanu i uzivaju u zivotu vec se bore da steknu nesto i jednostavno prezive u ovim danasnjim vremenima...I tako jednog dana zaista ce dodje do toga da ni smrt nece sta da uzme...svi se polako ali sigurno pretvaramo u coveculjke koje pokrecu zupcanici...
Autor CrnaUdovica — 22 Nov 2010, 16:16
Slažem se,ali reci nam kako si ti uspeo da ostaneš slobodan?
Autor didiland — 22 Nov 2010, 17:11
Sastavih neki tekst pa ga stavih kao novi članak, kao odgovor na pitanje didiland.
Autor srpskisamoubica — 26 Nov 2010, 18:21
To je i meni skoro došlo na um kao velika istina. U stvari, najbitnije je da znaš šta voliš i da se tome raduješ. To je suština. U ovom periodu života mene raduje da mislim o jednoj kućici.
Autor untold — 05 Dec 2010, 12:25