dnevnik srpskog samoubice

05 Dec, 2010

Ivo Andrić-Ex ponto (epilog)

— Autor srpskisamoubica @ 19:48


Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj,

zatravljen si snovima, izmoren putevima duha.

Lik ti je pognut i lice bledo,

duboko spuštene veđe i glas kao škripa tamničkih vrata.

Iziđi u letnji dan, sine moj!

- Šta si video u letnji dan, sine moj?

Video sam da je zemlja jaka i nebo večno, a čovek slab i kratkovek.

- Šta si video, sine moj, u letnji dan?

Video sam da je ljubav kratka, a glad večna.

- Šta si video, sine moj, u letnji dan?

Video sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmene greha i nesreće, da živeti znači slagati varku na varku.

- Hoćeš da usniš, sine moj?

Ne, oče, idem, idem da živim.


Komentari

  1. Savrseno!Ziveti znaci slagati varku na varku.Ali ipak...tako je lepo ziveti.

    Autor unajedina — 06 Dec 2010, 00:06

  2. Ne, nećemo je praviti od leda. One od leda traju dok traje zima i pretvore se u vodu.
    U njima je hladno od pogleda i jeza je od dodira..
    Ne, nećemo je praviti od lišća.
    One od lišća razveje vetar i ostavi samo dimnjak i prag.
    Tada će doći ona tišina kad je sve što se kaže već odavno rečeno.
    Ne, nećemo je praviti od meda.
    One od meda pojedu medvedi pa će pojesti i nas.
    Nikada ne smemo misliti da slast je isto što i strast.
    Ne, nećemo je praviti od snova.
    One od snova nestanu svakoga jutra iz početka.
    Čak i kada nismo budni, ne znači da ne vidimo kuda i kako.

    Pravićemo je od zemlje od koje smo potekli i u kojoj smo koren već odavno pustili. Izmešaćemo znoj i krv i rukama golim lepićemo zidove.
    Svaku šaru grebaćemo noktima.
    Nekada će boleti.
    Nekada ćemo se smejati.

    Umorni, na kraju ćemo posustati.
    Onda ću ti dati ruku.
    Onda ćeš mi stegnuti dlan.
    I neće manje boleti.
    Ali mi nećemo mariti.

    Na kraju, posle našeg vremena, ostaće beleg ogrebanog reljefa na licima onih koji će doći za nama.
    Svako od njih nosiće mapu skrojenu od tebe i mene.
    Tako nikada nećemo stvarno nestati.

    ...

    Znam da će biti teško i da mi možda sada ne veruješ da mogu.. znam i da nekada ne razumeš moje ćutanje, i da ja ne razumem tvoje lutanje..
    Ne mogu ti obećati sve.
    Ali ti mogu dati onoliki deo sebe koji, dajući tebi, meni ostavlja snage dovoljno za oboje..

    ...

    Volela bih da te jednog dana nađem i zamolim da me čuvaš.

    ...

    Autor blackmoonlight — 06 Dec 2010, 00:09

  3. http://www.youtube.com/watch?v=4g8Lxg6DGAk

    Autor coran — 07 Dec 2010, 12:37

  4. @ blackmoonlight
    Dirljive reči, prave reči, nalaze put do srca, zvuče stvarno, ovde i sada...

    Autor srpskisamoubica — 08 Dec 2010, 22:24

  5. Ja sam stvarna.. ovde i sada.

    Autor blackmoonlight — 08 Dec 2010, 23:06


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me