dnevnik srpskog samoubice

Vuč(ićev)ić: 2 in 1

— Autor srpskisamoubica @ 16:53
Šta li se ove nedelje sprema u kulinarskoj radionici Pusi-lipsa i njegovog poniznog šegrta?

Provalio sam ih! Već dve nedelje za redom, baš kao slučajno, negde u kasno jutro i rano popodne počinje da se dešava nešto na TV ekranima. Baš sada kada je zima i kada kada je većina ljudi u svojim domovima sa verovatno uključenim televizorom, bilo da ide u pozadini ili se uzbudljivo gleda. Kreću stvari na koje čovek ne može a da ne odreaguje, bilo interesovanjem, gađenjem, strepnjom ili (a ovo je najbitnije) strahom i panikom.

Kao što reče Ivo Andrić: "Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri."

Elem, pre dve nedelje je po našim televizorima Vučićević skakao i vikao kako je neizbežan državni udar, a prošle nedelje, u drugoj epizodi naše omiljene serije o Džoržu, premijer (?!?) je išao na poligraf.

Voleo bih da je ovo jedini nastavak, recimo kao "Kill Bill" i da se serijal neće razvlačiti na mnogo delova kao Roki, Terminator ili (nedajBože) Ratovi Zvezda.

Teši me i ta činjanica da su se prosto ispucali. Kad su već u prvoj nedelji pričali o državnom udaru, nisu ostavili mnogo prostora za razvijanje radnje. Čak i najlošiji dramski pisac mogao bih da ih pouči da se ne kreće sa tim. Pa neće Kasandra i Luis David da se smuvaju u prvoj epizodi! Ne, trebali su brate, da počnu sa tim što je neka starleta naučila okultizam i baca crnu magiju na nekog ministra. Pa možda tek u petom delu da neko radi Vučiću o glavi... A ovako prc! Već drugi deo sa premijerovim odlaskom u policiju je bio, kao u slučaju mnogih nastavaka, limunada i razočarenje. Čak i visokobudžetna scena Stefanovića sa sve onim tipovima u maskirnim uniformama nije bilo preterano uzbudljiva, jer je klimaks odavno prošao a preuranjeni ograzam je sve pokvario.

Mislim, šta sada da smisle da bi prebacili ona dva dela? Da su se intelegentna bića iz svemira pojavila u Surdulici, i da su od svih ljudi na zemlji poželeli sa pričaju jedino sa premijerom čudnih usta? Pa možda, ali to bi možda oduševilo ljubitelje SF-a, ali običan narod ipak voli realizam.

U iščekivanju novih epizoda naše omiljene serije o Džordžu pogledajmo još jednom najzaniljvije momente iz prošle epizode...

"Šta vidimo sada na našim malim ekranima TV prijemnika? 16000 policajaca jure Neustrašivog Premijera ulicama grada Čikaga da bi ga podvrglo poligrafu!

Premijer normalno hoda, bole njega za policajce.

Vidimo ga, čeka ga 16000 policajaca  i ostalog stanovništva grada Čikaga, koje se skupilo na licu mesta, pošto se građanstvo uvek skupi na licu mesta, je li... Vidimo, ima puno stanovništa, staraca, žena i ostale dece.

On prilazi policajcima i kaže:
-Štaaaaa je bilo?

A 16000 policajaca odgovara:
-Nemamo pojma!"

Iskreno pismo našem premijeru Vučiću

— Autor srpskisamoubica @ 22:13
Dragi Aleksandre,

Daj prestani bre da mi ložiš kevu da ti rade o glavi, ona brine da li ćeš da preživiš, i još više brine da će da zaustave ovaj neverovatan napredak koji ostvarujemo u poslednje vreme!

Baka se isto prepala!

Aco, druže, daj nemoj da ih ložiš, nego iskreno priznaj pred kamerama koje te prate svuda da ako neko hoće da naudi ovoj zemlji treba samo da se moli da ti dugo i zdravo poživiš i da vladaš ovim narodom što duže! Tako će najlakše da nas potamane neprijatelji naši! Nema potrebe da teroristi da pale i ruše naše zgrade kad nam se i same ruše od nebrige i nemara. Što bi nas bilo ko ubijao, kad ćemo i ovako da skapamo od gladi? Alek, stari, pa kako će da nam postave bombu u metrou kad mi ni nemamo metro?

Znam, ti sad misliš, "šta lupa ovaj mali, pa nisam lud da sve to priznam", i nisi ti lud Acke moj, ali narod jeste i glup i lud čim te je izabrao, tako da čak i ako im ovo lepo kažeš, opet će te izabrati!

Nemoj, Aciška, više da praviš cirkus za nedeljno popodne, molim te!
Ne brini za izbore, pobedićeš ti svakako i glasaće za tebe tvoj narod u svakom slučaju, i volećete kao što majka voli svoje dete, kakvo god ono bilo!

Tako te i ja mnogo volim i pozdravljam te i želim ti prijatan dan.

I nemoj da se preteruješ sa radom, ne treba ni sa čim preterivati, pa ni sa radom, znam da svi pričaju da možeš da ne piškiš 17 sati i da ti radni dan traje 25 sati, ali treba i ti da odmoriš dušu i da se ispiškiš k’o čovek.

Puno pozdrava od tvog

De Selbija

Powered by blog.rs